Razlika između inačica stranice Predložak:Fokus

Izvor: Vidipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Redak 1: Redak 1:
[[Slika:HP-laser-jet.jpg|200px|thumb|Laserski pisač.|]]Temeljni princip rada laserskog pisača zasniva se na statičkom [[elektricitet|elektricitetu]]. Možda bi baš zbog toga bolji naziv ovih pisača trebao biti elektrografski, jer [[laser]] uopće ne mora nužno biti sastavni dio ovakvog pisača. Poznato je da se čestice različitih naboja privlače, a istih naboja odbijaju. To je osnovni princip rada laserskog pisača. Statički elektricitet može se postići trljanjem različitih materijala, pri čemu se naboji na njima razdvoje, te jedan sadržava pozitivne naboje, a drugi negativne, jedan je na višem, a drugi na nižem električnom potencijalu. Dodirivanjem ta dva materijala dolazi do izjednačavanja električnog potencijala između njih, a ako je razlika potencijala velika, to izjednačavanje se manifestira u obliku iskre.
+
[[Slika:acer-ultrabook.jpg|thumb|300px|Primjer ultraprijenosnog računala tvrtke Acer]]'''Ultraprijenosnici''' su mala prijenosna [[računalo|računala]] koja se dijagonalom zaslona smještaju u raspon od jedanaest do četrnaest inča. Po svojim karakteristikama ne razlikuju se od većih prijenosnih računala, jedino što su ključne komponente (kućište, tipkovnica i zaslon) znatno manje. Također, ova računala pokreću standardi operativni sustavi, kao i veće laptope ili stolna računala. Uštede u težini i veličini najčešće se ostvaruju izostavljanjem nekih standardnih dijelova poput glomaznih priključaka za vanjske uređaje, [[optički pogon|optičkog pogona]], pa čak i [[tvrdi disk|tvrdog diska]]. Kako se radi o iznimno malim prijenosnim računalima, u prostor njihovih kućišta inženjeri pokušavaju staviti što je god moguće više dijelova ne praveći velike ustupke, a što može imati negativan utjecaj na ergonomiju korištenja i ukupnu funkcionalnu moć samog uređaja. Ono što je također neupitno jest da ova računala vrlo često ostvaruju jednu važnu prednost pred nešto većim kolegama, a to je veća trajnost baterije, odnosno povećana autonomija korištenja. Ne zbog toga što imaju baterije većeg kapaciteta, nego zato što su komponente koje se ugrađuju u ove prijenosnike troše manje energije od onih koje se ugrađuju u veća prijenosna računala.
==Kako laser stvara sliku?==
+
Glavni dijelovi pisača su laser (ili [[Dioda|LE diode]] kod LED pisača), bubanj i [[Toner|toneri]], dok su sporedni corona (ili valjak za nabijanje), lampa za izbijanje, grijaći valjci te više različitih valjaka za prijenos papira. Nakon što se dokument sa računala pošalje na pisač, stvara se "slika" dokumenta koji se želi ispisati u električnom obliku. Takva slika dokumenta se prenosi na bubanj, na koji se zatim hvataju čestice tonera, jer su čestice i bubanj različito nabijeni. Sa bubnja se čestice prenose na papir, te se zatim čestice rastope na visokoj temperaturi (neki pisači rade sa temperaturama do 170 °C!), kako bi ispisani dokument bio trajan.  
+
Kada se čestice prenesu na papir, bubanj se i dalje okreće. Sa njega se zatim skidaju eventualne preostale čestice tonera koje se nisu primile za papir (i odlažu u kutijicu za otpadni toner). Nakon toga se, uz pomoć lampe za izbijanje, izbija površina bubnja. Lampa površinu bubnja nabija na jednak električni potencijal, a bubanj zatim ponovno dolazi do lasera te se na njega opet ucrtava slika i cijeli postupak kreće ispočetka. Ovo je postupak rada monokromatskih pisača, no ako se radi o pisaču u boji, u tom slučaju samo postoje četiri različita lasera i četiri različita tonera (za svaku od boja: crna, žuta, plava, ljubičasta), kojima se može ispisati dokument u boji.
+
Pri ispisu u boji postoje tri različita načina pomoću kojih se takav ispis ostvaruje. Prva dva su posredni: 1) sva četiri tonera prelaze odmah sa bubnja na papir, ili 2) sa bubnja jedna po jedna boja prelaze na međustupanj gdje se sve boje spoje pa se zatim zajedno prenose na papir, te 3) neposredni način gdje se toneri prenose direktno sa bubnja na papir. Danas je vrlo česta metoda pri kojoj svaki toner u sebi ima bubnjeve, pa tako svaka boja ima svoj zasebni bubanj. Tada praktički ne može doći do trošenja bubnja, jer se on mijenja svaki put kad zamijenite toner, pa se tako osigurava najveća kvaliteta ispisa. Ovakvi toneri su ujedno nešto skuplji od tonera bez bubnja, no jeftiniji su nego cijena četiri tonera i jednog bubnja za klasičan laserski pisač sa jednim bubnjem.
+
  
==Izvori svjetlosti==
+
Ultraprijenosnici su namijenjeni širokom sloju ljudi, no njihovi su kupci pretežno poslovni korisnici kojima je mobilnost prioritet u poslovanju. Kako segment ultraprijenosnika nudi gotovo sve funkcionalne prednosti većih i težih prijenosnih računala, barem što se poslovnih operacija tiče, ovi prijenosnici su gotovo idealni upravo takvim pojedincima. Istina je  da  poneki modeli mogu poslužiti i grafičarima te manje zahtjevnim igračima. Ovakvi prijenosnici ipak najbolje odrađuju tek jednostavnije računalne operacije kao što je surfanje Internetom ili korištenje različitih tabličnih aplikacija te programa za uređivanje teksta. Pojedini primjerci imaju nešto drugačiju ciljnu skupinu i svojim dizajnom više su okrenuti ženskoj populaciji (neki čak imaju i kristale ugrađene na pojedine dijelove). I ovo posve ima smisla, ako uzmete u obzir njihovu najlakše prepoznatljivu odliku - lagani, mali, prijenosni.
[[Slika:LED_diode_laserskog_pisaca.jpg|thumb|LED diode "laserskog" pisača.]]U pisaču umjesto lasera mogu biti i LE diode. Naime, ako se u pisaču nalazi laser, onda on ucrtava električni ekvivalent dokumenta na bubanj, i to "šarajući" po cijeloj širini bubnja. Šaranje po cijelom bubnju ostvaruje se uz pomoć višekutnog zrcala koje se okreće, i niza drugih zrcala koja reflektiraju i lome lasersku zraku, kako bi ona mogla doći od jednog do drugog dijela bubnja. Očito je da u ovom slučaju ima dosta mehanike. Ako se, pak, radi o pisaču sa LE diodama, tada takav pisač ima cijeli jedan niz dioda koje odmah mogu osvijetliti cijelu širinu bubnja. Pomaci stoga nisu potrebni, nema nikakvih zrcala, i nema nikakvih pokretnih mehaničkih dijelova. To omogućava niže troškove proizvodnje i održavanja, a i manje dimenzije, pa su zbog toga ovakvi pisači jeftiniji. [http://www.vidipedija.com/~vidipedi/index.php?title=Laserski_pisač Cijeli članak]
+
==Komponente ultraprijenosnih računala==
 +
===Zaslon===
 +
Zasloni ovih prijenosnih računala uvelike variraju, od jeftinih i relativno loših do vrlo kvalitetnih i zaslona osjetljivih na dodir, kao što je to slučaj kod Tablet PC prijenosnika. Kvaliteta zaslona vrlo je bitna zbog njegove dijagonale. Kad govorimo o kvaliteti u ovom kontekstu, onda mislimo na kvalitetu kako bismo je ocijenili i kada govorimo o samostojećim [[LCD monitor|LCD]] monitorima, dakle: svjetlina, kontrast, vidni kut itd. Sve ove vrijednosti često su niže od prosjeka, a pogotovo može zasmetati manja svjetlina koja je posljedica upravo one ranije spomenute štednje na potrošnji.
 +
 
 +
===Tipkovnica===
 +
Tipkovnice, o kojima u većoj mjeri ovisi ergonomija i ugoda u korištenju prijenosnih računala, je problematična točka malih prijenosnika. Standardna [[tipkovnica]] je dugačka minimalnih 35 cm što je u startu pet centimetara dulje od najduljeg prijenosnika u ovoj klasi, a one manje da i ne spominjemo. Smanjivanje tipki, njihov često nelogičan položaj i izbacivanje tipki iz postave tipkovnice najveći su ustupci koji su proizvođači primorani učiniti, čime može doći do većeg narušavanja ergonomije i naviknutih radnji koje ljudi prenose sa stolnim računalima.  
 +
===Tvrdi disk===
 +
Tvrdi diskovi koji se ugrađuju u ove prijenosnike u određenom broju slučajeva kapacitetom su identični onima koji se ugrađuju u veće prijenosnike. Radi se o 2,5“ diskovima kapaciteta od 60 GB pa sve do vrlo impresivnih 500 GB. Ipak, u ultraprijenosnicima se češće nalaze diskovi jednako veliki kao u većim prijenosnicima. Tek je prosjek nešto niži. [[SSD|SSD diskovi]], svojevrsna budućnost diskova uopće, građeni su od memorijskih čipova u kojima se zapisuju podatci, kao u [[Flash memorija|flash memorijama]], a ne kao klasični diskovi koji se sastoje od ploča i glave za čitanje. Brzina pristupa podacima na ovakvim diskovima je jednaka nuli, a muče se jedino s brzinom prijenosa. Omogućuju ogromnu uštedu u potrošnji jer su klasični diskovi u sebi sadržavali [[elektromotor|elektromotore]] koji su pokretali desetak pločica te glavu za čitanje. Kod SSD diskova sve je potpuno elektroničko i nema nikakve mehanike potrebne za izvršavanje procesa.
 +
Kad je riječ o brzini vrtnje, u ove prijenosnike se ipak ugrađuju sporiji diskovi s brzinom od 4.200 okr/min ili nešto rjeđe 5.400 okr/min. To se osjeti u radu i vodi do sporijeg podizanja [[aplikacija]] i ukupno sporijeg rada sustava. Ugrađuju se okomito ili slot sustavom, kao i kod većih prijenosnika.

Inačica od 04:14, 9. lipnja 2014.

Primjer ultraprijenosnog računala tvrtke Acer
Ultraprijenosnici su mala prijenosna računala koja se dijagonalom zaslona smještaju u raspon od jedanaest do četrnaest inča. Po svojim karakteristikama ne razlikuju se od većih prijenosnih računala, jedino što su ključne komponente (kućište, tipkovnica i zaslon) znatno manje. Također, ova računala pokreću standardi operativni sustavi, kao i veće laptope ili stolna računala. Uštede u težini i veličini najčešće se ostvaruju izostavljanjem nekih standardnih dijelova poput glomaznih priključaka za vanjske uređaje, optičkog pogona, pa čak i tvrdog diska. Kako se radi o iznimno malim prijenosnim računalima, u prostor njihovih kućišta inženjeri pokušavaju staviti što je god moguće više dijelova ne praveći velike ustupke, a što može imati negativan utjecaj na ergonomiju korištenja i ukupnu funkcionalnu moć samog uređaja. Ono što je također neupitno jest da ova računala vrlo često ostvaruju jednu važnu prednost pred nešto većim kolegama, a to je veća trajnost baterije, odnosno povećana autonomija korištenja. Ne zbog toga što imaju baterije većeg kapaciteta, nego zato što su komponente koje se ugrađuju u ove prijenosnike troše manje energije od onih koje se ugrađuju u veća prijenosna računala.

Ultraprijenosnici su namijenjeni širokom sloju ljudi, no njihovi su kupci pretežno poslovni korisnici kojima je mobilnost prioritet u poslovanju. Kako segment ultraprijenosnika nudi gotovo sve funkcionalne prednosti većih i težih prijenosnih računala, barem što se poslovnih operacija tiče, ovi prijenosnici su gotovo idealni upravo takvim pojedincima. Istina je da poneki modeli mogu poslužiti i grafičarima te manje zahtjevnim igračima. Ovakvi prijenosnici ipak najbolje odrađuju tek jednostavnije računalne operacije kao što je surfanje Internetom ili korištenje različitih tabličnih aplikacija te programa za uređivanje teksta. Pojedini primjerci imaju nešto drugačiju ciljnu skupinu i svojim dizajnom više su okrenuti ženskoj populaciji (neki čak imaju i kristale ugrađene na pojedine dijelove). I ovo posve ima smisla, ako uzmete u obzir njihovu najlakše prepoznatljivu odliku - lagani, mali, prijenosni.

Komponente ultraprijenosnih računala

Zaslon

Zasloni ovih prijenosnih računala uvelike variraju, od jeftinih i relativno loših do vrlo kvalitetnih i zaslona osjetljivih na dodir, kao što je to slučaj kod Tablet PC prijenosnika. Kvaliteta zaslona vrlo je bitna zbog njegove dijagonale. Kad govorimo o kvaliteti u ovom kontekstu, onda mislimo na kvalitetu kako bismo je ocijenili i kada govorimo o samostojećim LCD monitorima, dakle: svjetlina, kontrast, vidni kut itd. Sve ove vrijednosti često su niže od prosjeka, a pogotovo može zasmetati manja svjetlina koja je posljedica upravo one ranije spomenute štednje na potrošnji.

Tipkovnica

Tipkovnice, o kojima u većoj mjeri ovisi ergonomija i ugoda u korištenju prijenosnih računala, je problematična točka malih prijenosnika. Standardna tipkovnica je dugačka minimalnih 35 cm što je u startu pet centimetara dulje od najduljeg prijenosnika u ovoj klasi, a one manje da i ne spominjemo. Smanjivanje tipki, njihov često nelogičan položaj i izbacivanje tipki iz postave tipkovnice najveći su ustupci koji su proizvođači primorani učiniti, čime može doći do većeg narušavanja ergonomije i naviknutih radnji koje ljudi prenose sa stolnim računalima.

Tvrdi disk

Tvrdi diskovi koji se ugrađuju u ove prijenosnike u određenom broju slučajeva kapacitetom su identični onima koji se ugrađuju u veće prijenosnike. Radi se o 2,5“ diskovima kapaciteta od 60 GB pa sve do vrlo impresivnih 500 GB. Ipak, u ultraprijenosnicima se češće nalaze diskovi jednako veliki kao u većim prijenosnicima. Tek je prosjek nešto niži. SSD diskovi, svojevrsna budućnost diskova uopće, građeni su od memorijskih čipova u kojima se zapisuju podatci, kao u flash memorijama, a ne kao klasični diskovi koji se sastoje od ploča i glave za čitanje. Brzina pristupa podacima na ovakvim diskovima je jednaka nuli, a muče se jedino s brzinom prijenosa. Omogućuju ogromnu uštedu u potrošnji jer su klasični diskovi u sebi sadržavali elektromotore koji su pokretali desetak pločica te glavu za čitanje. Kod SSD diskova sve je potpuno elektroničko i nema nikakve mehanike potrebne za izvršavanje procesa. Kad je riječ o brzini vrtnje, u ove prijenosnike se ipak ugrađuju sporiji diskovi s brzinom od 4.200 okr/min ili nešto rjeđe 5.400 okr/min. To se osjeti u radu i vodi do sporijeg podizanja aplikacija i ukupno sporijeg rada sustava. Ugrađuju se okomito ili slot sustavom, kao i kod većih prijenosnika.