Pristupna točka

Izvor: A MediaWiki Site

Skoči na: orijentacija, traži
Tipični bežični usmjerivač koji se može koristiti za formiranje pristupne točke.
Tipični bežični usmjerivač koji se može koristiti za formiranje pristupne točke.
Pristupna točka je mjesto pokriveno signalom bežičnog usmjerivača na kojem korisnik s uređajem opremljenim za bežičnu komunikaciju može pristupiti bežičnoj računalnoj mreži. Pod pristupnim točkama obično se smatraju lokacije koje spojenim uređajima omogućavaju pristup Internetu ili lokalnoj računalnoj mreži i ne odnose se na spajanje na druge vrste mreža. Popularnost bežičnog pristupa Internetu je sve veća. Sukladno tom trendu sve je veći broj i pristupnih točaka. Adapteri za pristupanje bežičnim mrežama danas se standardno ugrađuju u većinu prijenosnih računala, ali i brojne druge uređaje kao što su mobiteli i [dlanovnik|dlanovnici]]. S porastom broja korisnika prijenosnih računala počeo je rasti i broj pružatelja Internetskih usluga koji svojim pretplatnicima umjesto običnog, žičanog, širokopojasnog modema instaliraju modem koji je ujedno i pristupna točka. Zbog toga je u gradskim područjima prisutan vrlo veliki broj pristupnih točaka koje potječu od kućnih bežičnih usmjerivača.

Vrste pristupnih točaka

Pristupne točke mogu biti otvorene ili zatvorene. Otvorene pristupne točke su one koje za spajanje uređaja ne zahtijevaju unos identifikacijskih podataka. Prednost otvorenih bežičnih mreža je u tome što im može pristupiti bilo tko. Sve je veći broj organizacija, tvrtki ili gradskih uprava koje postavljaju otvorene bežične mreže kako bi pružili dodatnu uslugu klijentima ili građanima. Otvorene bežične pristupne točke često se susreću u kafićima, restoranima, hotelima, zračnim lukama, marinama te gradskim trgovima i parkovima. Nedostatak otvorenih bežičnih mreža je loša sigurnost. Komunikacija koja se odvija posredstvom otvorene pristupne točke podrazumijevano nije zaštićena. Promet je vidljiv svima u obliku čistog teksta pa se vrlo lako može prisluškivati pomoću specijaliziranih računalnih programa. Hackeri su tada u mogućnosti izvući povjerljive podatke i zloupotrijebiti ih. Zbog toga prilikom spajanja na otvorenu bežičnu pristupnu točku treba posebno paziti na sigurnost podataka i preko takve mreže ne prenositi povjerljive informacije.

Zatvorene bežične prostupne točke koriste se za formiranje zatvorenih bežičnih mreža koje mogu koristiti samo osobe s odgovarajućim identifikacijskim podacima. Najčešće se koriste u poslovnim okruženjima kako bi se gostima tvrtke ili zaposlenicima osigurao pristup Internetu i lokalnoj mreži iz bilo kojeg dijela ureda. Zatvorene mreže prikladno su rješenje i u uvjetima kada nije moguće postavljati nove kabele kako bi se formirale uobičajene “žičane” računalne mreže.

Sigurnost bežičnih mreža

Zbog prirode medija koji se koristi za prijenos podataka u bežičnoj računalnoj mreži potrebno je ispuniti dodatne uvjete kako bi protok podataka bio siguran te da bi mreža bila zaštićena od neovlaštenog pristupanja. Za osiguravanje sigurnosti podataka koji se razmjenjuju preko bežične mreže koristi se neka od metoda šifriranja. Najpoznatije su WEP, WPA i WPA2. WEP šifriranje je najstarija metoda koja se više uglavnom ne koristi jer je njen mehanizam vrlo lako probiti pomoću specijaliziranih programskih alata. Mnogo sigurnije rješenje je upotreba standarda WPA ili WPA2.

Za zaštitu mreže od neovlaštenog pristupa, pored WEP, WPA ili WPA2 šifriranja može se koristiti i nekoliko drugih metoda. Jedna od njih, ujedno i najslabija, je metoda skrivanja identifikatora pristupne točke (SSID). Obitelj standarda za bežičnu komunikaciju 802.11 predviđa da svaka pristupna točka emitira identifikator – naziv pristupne točke. Međutim, na većini bežičnih pristupnih točaka moguće je isključiti emitiranje identifikatora čime se postiže da je mreža običnim korisnicima nevidljiva – njeno ime se ne pojavljuje na popisu dostupnih pristupnih točaka. To će spriječiti automatsko povezivanje računala na prvu slobodnu pristupnu točku koja bude otkrivena. Napredni korisnici mogu upotrijebiti odgovarajuće programske alate i izazvati pristupnu točku da se odazove na poziv i tako ju učiniti vidljivom. Drugi način je omogućiti da se na pristupnu točku spoje samo računala čiji bežični adapter ima određenu MAC adresu. Ova metoda zaštite također je neučinkovita jer se MAC adrese relativno lako mogu krivotvoriti. Ako zlonamjerni korisnik sazna MAC adresu kojoj je dozvoljeno spajanje na bežičnu točku, može prema toj informaciji promijeniti MAC adresu svog mrežnog adaptera i bez problema se spojiti na mrežu.

Vanjske poveznice

Osobni alati
Generalni pokrovitelj
Vidipedije