Web kamera

Izvor: Vidipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Web kamera u obliku robota R2-D2.
Web kamera je uređaj koji se izravno priključuje na računalo sa zadatkom prijenosa slike [video zapis|video zapisa]] u realnom vremenu koristeći Word Wide Web. Namijenjene su za povremena virtualna druženja, videokonferencije u poslovne svrhe ili amatersko snimanje video materijala koji će se prenijeti na Internet te razne medijske servise i portale kao što su primjerice Blog, MySpace, Facebook ili YouTube. Web kamere su u osnovi namijenjene raznim oblicima komunikacije putem Interneta - svi već znaju za sve prisutnije Instant Messaging programe kao što su MSN, Yahoo Instant Messenger, uz to spomenimo i VoIP komunikacijski softver, Skype te Microsoft NetMeeting za videokonferencije.

Kako je sve počelo

Početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, točnije 1991. zabilježen je prvi entuzijastički pokušaj studenata u računalnom laboratoriju na sveučilištu Cambridge, kamera 'Trojan Room Coffe Cam' popularno nazvana 'XCoffee', odnosno mali kamkorder spojen na internu ATM mrežu sveučilišta nadzirao je Krupsov aparat za kavu smješten u hodniku, gotovo cijelo desetljeće. Iako skromne rezolucije i crno-bijele slike, uspješno je služio provjeri količine kave u spremniku aparata. Za ovaj scenarij trebao je samo jedan dan pripreme, no taj mali korak potakao je kasniju široku primjenu Web kamera. Coffe Cam nije samo promatrao razinu kave već je ubrzo, razvojem Interneta, 1993. ljudima s bilo kojega dijela zemaljske kugle bilo omogućeno da se prijave i uživo prate zbivanja sa sveučilišta, što je u ono vrijeme omogućilo mnogima eksperimentiranje i razvijanje aplikacija koje rukuju video zapisom s malim brojem sličica u sekundi.

Dijelovi Web kamere

Vidljivi dio uređaja čini kućište koje je najčešće izrađeno od plastične mase, dok su kod najkvalitetnijih modela zamjećuje uporaba aluminijskih legura. U prednjem dijelu nalazi se objektiv, koji uz CCD ili CMOS čip te elektroniku u unutrašnjosti i sučelje čini najvažniji dio Web kamere. Leće kamera najčešće imaju fiksni fokus, dok se za optički senzor koristi CMOS, odnosno CCD čip, osobito kod jeftinijih modela. Kod kvalitetnijih modela rezolucija redovito iznosi 640x480 točaka, a broj sličica u sekundi doseže 30.

Kao i kod svih video kamera, poželjan je nizak šum i veća osjetljivost senzora u slabim uvjetima osvjetljenja. CCD senzor proporcionalno je malen, znatno manji od onoga kod kompaktnih fotoaparata i DV kamera; za rezoluciju od 352x288 točaka on iznosi svega oko 2,6x2,1 mm. Središnji video procesori kod većeg broja jeftinijih kamera današnjice su Sonix SN9C101, Sonix SN9C102, SN9C128, SN9C211 te SN9C255 ili Ali 5603C (čipset za prijenosna računala) i slični modeli.

Sučelje najvećeg broja Web kamera je USB 2.0, no moguće su i FireWire te mrežne izvedbe. FireWire je osobito pogodan, podnosi veći količinu podatakah a prilikom povezivanja s računalom nema gnjavaže s upravljačkim programima. Optika na Web kamerama slična je onoj koju viđamo na mobilnim telefonima. U praksi se pokazalo kako staklo bolje funkcionira od plastičnih leća.

U ponudi je automatski i ručni fokus. Ručni fokus u kućnim uvjetima dat će prihvatljiv rezultat - prsten za fokusiranje treba okretati dok se slika ne izoštri. Rezolucija se kreće od standardnih od 240x320 do 480x640 točaka. Potrebno je osigurati dovoljno svjetla. Bolji modeli kamera u fotografiji postižu 1.3 Mpix (1280x960 točaka), iako se to čini dostatno, "višak" piksela često se izgubi u softverskoj manipulaciji pa se često fotografije s Web kamere u realnosti ne čine dovoljno kvalitetnima, oštrima i čistima.

Videokonferencije

Poznajemo dvije osnovne vrste videokonferencija, dvostrane (point to point) i višestrane (point to multipoint). Kod dvostranih videokonferencija uspostavlja se komunikacija između dva mjesta, odnosno najčešće između dva sjedišta tvrtke. Višestruke videokonferencije oslanjanju se na više sudionika, inicira ih centralno upravljačko mjesto, a broj sudionika, odnosno lokacija, uobičajeno se kreće između tri i dvadeset i četiri. Bitne dijelove sustava za videokonferenciju čini procesorska jedinica, poznatija pod nazivom Codec, sa dvostrukom zadaćom - kodiranje (digitalizacija i kompresija) i enkodiranje (dekodiranje i dekompresija) AV sadržaja u dva smjera. Ulazne jedinice i potrebna oprema za AV ulaz/izlaz su: video kamera ili Web kamera za video ulaz, oprema za video izlaz kao što je računalni zaslon, TV prijamnik ili projektor. Tu je i audio komponenta: mikrofon za audio ulaz, zvučnici za audio izlaz te prijenosni medij, analogna ili digitalna komunikacijska mreža, LAN, WLAN i Internet. O kvaliteti codeca i propusnosti komunikacijske mreže zavisit će kvaliteta prenesenoga zvuka i slike.

Vanjske poveznice