Svojstva računala

Izvor: Vidipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Najčešće se započinjemo baviti svojstvima računala kad nam s računalom nešto nije u redu.To može biti usporena izvedba naše najomiljenije igre,zatim nedostatak prostora za spremanje najnovije mp3 datoteke ili užasno spor rad računala kada nam je otvoreno više od jednog programa.

Svojstva računala:

  • kapacitet memorije
  • brzina rada
  • međusobni odnos pojedinih komponenti računala (vrlo važan zbog dobrog rada računala, jer ne možete težište staviti na jednu komponentu, a zaboraviti na drugu, npr. povećati brzinu rada procesora,a zaboraviti na brzinu grafičke kartice ili brzinu sučelja.)

Sve komponente računala rade zajedno i međusobno komuniciraju, a time upravlja operativni sustav.

Navođenje vrijednosti za pojedina svojstva računala vrlo je nezahvalan posao jer se brzine procesora,kapacitet memorija i brzina prijenosa podataka povećavaju i nekoliko puta godišnje, zato vrijednosti navedene ovdje shvatite kao okvirne,a mnogo je važnije naučiti što one predstavljaju kako biste mogli znati što znače za računalo.


Kapacitet memorije

Računalo ima ROM i RAM memoriju te ugrađeni disk i različite vrste vanjskih memorija.Kapacitet memorije određuje količinu podataka koju ta memorija može pohraniti.

Tekstualne datoteke zauzimaju najmanji kapacitet memorije,za razliku od njih najzahtjevnije su datoteke s multimedijskim sadržajem poput glazbe i videa.

Datoteke koje nisu spremljene na ugrađeni disk,odnosno one s kojima trenutačno radite, koriste RAM ili radnu memoriju.Ako postoji problem s radom,jedan od razloga može biti i nedovoljan kapacitet RAM memorije.Današnja računala koriste 512 MB,1 GB,2 GB ili čak 4 GB radne memorije.Veći kapacitet radne memorije znači i brži rad računala jer procesor ne mora dohvaćati podatke s ugrađenog diska koji je puno sporiji.Nakon gašenja računala sadržaj radne memorije se briše.

Ako ne možete više spremati datoteke,onda je problem u kapacitetu ugrađenog magnetskog diska koji je premalen.Kapacitet ugrađenog diska može se vidjeti u mapi Moje računalo-My computer desnim klikom miša na ugrađeni disk i odabirom Svojstva-Properties iz brzog izbornika.

Usporen rad računala uslijed popunjenosti memorije može nam se dogoditi i prije nego što je memorija stvarno popunjena.To se događa zbog načina na koji se podaci upisuju u memoriju.Podatak se upisuje u prvi cjelovit slobodan prostor koji je dovoljno velik za njega.Ako ugrađeni disk nema dovoljno velik slobodan prostor u koji može pohraniti podatak u cijelosti,tada će se taj podatak rascjepkati i spremiti na nekoliko mjesta na disku. Upisom i kreiranjem datoteka i mapa,instaliranjem novih programa ili skidanjem datoteka s interneta volumen ugrađenog diska biva sve više i više rascjepkan ili fragmentiran.Što je više tako rascjepkanih podataka,to je rad računala prilikom upisivanja i dohvaćanja datoteka sporiji.Usporeni je rad posljedica toga što se jedan podatak nalazi na nekoliko različitih mjesta na disku i prilikom njegovog čitanja glava ugrađenog diska mora se pomicati i tražiti te podatke, što u konačnici produljuje vrijeme pristupa podacima.

Kako bi se poboljšao rad računala, a bez dodatne kupovine memorijskog prostora,s vremena na vrijeme dovoljno je napraviti defragmentaciju diska. Defragmentacija je postupak sortiranja podataka na magnetnom disku kako bi podaci bili zapisani na jednom mjestu i to kontinuirano.

Prije nego što prijeđemo na brzinu procesora,još nekoliko riječi o brzini memorije,jer su to dvije veličine koje moraju biti usklađene za optimalan rad računala.Brzina rada RAM-a određena je brzinom kojom RAM pohranjuje i ponovno čita podatke.Podaci u memoriji,da bi se mogli pronaći moraju biti adresirani.

Da bi se određeni podatak od jednog bajta mogao pronaći na disku,dodjeljuje mu se adresa koja se izražava u binarnom obliku.O tome koliko se koristi bitova za zapisivanje adrese ovisi i ukupan broj različitih adresa.Osam bitova daje 256 različitih adresa.Veći broj bitova daje i veći broj adresa,a prijenos veće količine bitova po sabirnici traje dulje pa je zbog toga brzina pristupa memoriji manja.Zato što je ta brzina pristupa važna postoji još jedna memorija koju do sada nismo spominjali, a nalazi se u samom procesoru i naziva se priručna memorija. Pristup toj memoriji je najbrži jer ta brzina ne ovisi o brzini sabirnice.


Brzina procesora

Operacije se u procesoru obavljaju u vremenskom slijedu,tj.jedna iza druge.Da bi procesor mogao obavljati naredbe jednu nakon druge potreban mu je takt, tj.slijed vremenski promjenjivih veličina. Budući da se procesor napaja istosmjernim naponom,a taj je napon nepromjenjiv, mora postojati dodatni izvor izmjeničnog signala,odnosno generator takta. Takt kojim upravljački sklop upravlja radom svih komponenti određuje generator takta i o frekvenciji generatora takta ovisi brzina rada procesora.Brzina promjene stanja u jedinici vremena tj. frekvencija, određuje kojom će se brzinom izvršavati naredbe. Mjeri se u Hz,odnosno većim jedinicama MHz i GHz. Teži se što višim frekvencijama, kako bi vrijeme za izvršenje pojedinih naredbi bilo što kraće. Taktni impulsi grupirani su u skupine od po nekoliko impulsa(obično tri do pet),a nazivaju se radni taktovi.Za izvršenje jedne naredbe potreban je najmanje jedan radni takt. Za neke naredbe može biti potrebno više od jednog radnog takta. Samo radni takt nije jedini pokazatelj brzine procesora, veliku ulogu igra i broj operacija koje aritmetičko-logička jedinica može napraviti u jednom taktu. Množenjem radnog takta brojem operacija dolazimo do prave vrijednosti brzine procesora,odnosno do broja operacija koje procesor može izvršiti u jednoj sekundi.

U zadnje se vrijeme vezano za svojstva procesora spominju i jezgre procesora:napravljeni su dvojezgreni i četverojezgreni procesori. Višejezgreni procesori znače da se dva vrlo zahtjevna procesa,odnosno programa mogu odvijati paralelno,a da to mi kao korisnici računala ne osjećamo.U slučaju dvojezgrenih procesora jedna jezgra može raditi uređivanje videozapisa,dok druga preuzima glazbu s interneta. Svaka jezgra sposobna je unutar jednog takta izvršiti više operacija. Na taj način brzina obrade podataka može biti višestruko ubrzana no pri tome moramo imati postavljen operativni sustav koji zna raditi s višejezgrenim procesima.


Brzina prijenosa podataka

Na početku smo spomenuli i komunikaciju između komponenti, što znači da se podaci u računalu neprestano prenose iz radne memorije u trajnu ugrađenu memoriju ili u vanjsku memoriju, zatim u i iz procesora u kojem se obrađuju, te između vanjskih ulazno-izlaznih jedinica, kojima mi komuniciramo s računalom. Velika brzina procesora i veliki kapaciteti memorije neće ništa značiti ako su komunikacijski kanali kojima prolaze podaci slabe propusnosti.

Jednako kao unutar računala, podaci se prenose i između računala pa je taj termin isti radi li se o povezivanju računala ili povezivanju komponenti unutar računala. Jednostavno treba prenijeti što više bitova u što kraćem vremenu.

Najveće ograničenje pri prijenosu podataka predstavlja udaljenost. Zašto je to tako? Današnji je prijenosni medij još uvijek najčešće bakreni vodič i kao takav ima ograničenja pa će signal koji prenosi smanjiti amplitudu povećavanjem udaljenosti. To se zove gušenje signala. Gušenje signala jako ovisi o udaljenosti i to tako da raste s kvadratom udaljenosti. No srećom,u računalu su udaljenosti male, i zato se uglavnom umjesto kabela koristi matična ploča i prijenos je paralelan na svim dijelovima sabirnice.