Strukturno kabeliranje

Izvor: Vidipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zadnja strana telekomunikacijskog ormara sa mnoštvom kabela.
Strukturno kabliranje odnosi se na instaliranje mrežnih sustava višestruke namjene, koje se izvodi infrastrukturnim mrežnim kabelima punog presjeka, danas redovito kategorije 5e ili iznad toga (trenutno je najisplativija inačica kategorija 6a), izvedeno kao cjelina, odnosno jedinstveni sustav, često sastavljen od više podsustava u jednoj ili više građevina s mogućnošću povezivanja u jedinstvenu cjelinu.

Prilikom izvođenja strukturnog kabeliranja ne smije se zaboraviti na načela i neke uobičajene procedure, sa zajedničkim svojstvima zasićenog, fleksibilnog, generičkog i integracijskog načina strukturnog kabeliranja. Zasićeno svojstvo znači da postoji dovoljan broj priključaka prema broju korisnika mreže, fleksibilno svojstvo omogućuje da se kasnije bez poteškoća može obaviti jednostavno povećanje broja priključaka i povećanje propusnosti uporabom standardiziranih mrežnih komponenata, dok generičko svojstvo daje neovisnost o specifičnoj tehnologiji i rješenjima pojedinih tvrtki te integracijsko načelo, koje znači objedinjavanje prijenosa podataka, audio/videoinformacija i svega ostalog.

Važnost strukturnog kabeliranja gotovo je neprocjenjiva jer je u 75% ispada računalnih mreža uzrok loše polaganje i spajanje kabela, a tek onda sve ostalo. Kabeliranje sa svega 5% udjela sudjeluje u troškovima izgradnje mreže, dok se približno jedna trećina sredstava koristi za računala, klijente i servere, više od polovine ukupne svote troši za softver, a tek nešto malo više od stavke kabeliranja čini izdatak za aktivnu mrežnu opremu. Strukturno kabeliranje ima za osnovni cilj osigurati dovoljan broj mrežnih priključaka višestruke namjene, sukladno sadašnjim potrebama korisnika čiju će svrhu, način i obujam korištenja odrediti sam korisnik s projekcijom na bližu budućnost.

Topologija strukturnog kabeliranja

Osnovna arhitektura strukturnog kabeliranja počinje na ulazu objekta, točki spajanja vanjske mreže s internom mrežom u objektu. S tog ulaznog mjesta (BEF - Building Entrance Facility), sustav kabeliranja spaja se u zonu administracije i nadzora (ER - Equipment Room), u kojoj je obično smješten glavni poslužitelj sustava i ostala aktivna mrežna oprema. Nakon glavne distributivne zone (MDA) počinje vertikalno kabeliranje (Backbone), koje omogućuje povezivanje između svih zona okruženja (etaže, odjeli, pojedini prostori). Na svakoj etaži nakon katnog etažnog razdjelnika (FD – Flour Distributor) primjenjuje se horizontalna distributivna zona (HDA) koja daje pristup do radne zone i računalne opreme korisnika (EDA). Topologijom se definiraju prostori, zone i okruženja

Vanjske poveznice