Plug and Play

Izvor: Vidipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Plug and Play (PnP) je dodatna funkcija PC računala koja omogućuje naknadnu detekciju novih perifernih jedinica, što otklanja potrebu za korisničkim odabirom slobodne ulazno-izlazne adrese ili IRQ-a, kao i manualne konfiguracije upravljačkih programa uređaja. Naziv Plug & Play prvi je put upotrijebljen tijekom Microsoftovog predstavljanja operativnog sustava Windows 95, premda je on i otprije poznat s Apple Machintosh računala (no pod drukčijim nazivom).

PnP počinje s procesom detekcije uređaja već pri uključivanju računala kada se PnP uređaji prepoznaju i kad im se dodijele nekonfliktne adrese te IRQ brojevi. Kako bi računalo u potpunosti podržavalo PnP standard, moraju biti ispunjeni određeni uvjeti: operativni sustav mora podržavati PnP sustav rada, BIOS također mora biti PnP specificiran te sam uređaj mora biti PnP kompatibilan. Također, potreban je i dodatni identifikacijski kôd koji takav uređaj mora prenijeti računalu kako bi ga sustav mogao prepoznati, odnosno kako bi taj uređaj mogao funkcionirati. PnP je u početku bio definiran od strane američke ISA-e i upravo je ova faza u razvoju standarda bila najproblematičnija zbog nepouzdanosti sustava. U pravilu se uređaji koji nisu PnP kompatibilni moraju dodatno evidentirati putem BIOS-a da bi se izbjeglo ponovno dodjeljivanje IRQ-a i adrese drugom uređaju. Najveći problemi u razvoju sustava nastajali su s uređajima koji nemaju "nativnu" već "legacy" podršku za PnP. Takvi uređaji vrlo su često odbijali raditi te su sprječavali i onemogućavali stabilno funkcioniranje sustava, zbog čega je nastala svojevrsna "satirična" verzija termina Plug & Play koja glasi Plug & Pray ("uključi i pomoli se"). S vremenom su bugovi uklonjeni te je ovaj standard postao značajkom gotovo svakog računala.

Vanjske poveznice