Piezoelektrični efekt

Izvor: Vidipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Piezolektrični efekt je pojava stvaranja električnog naboja na površini nekih čvrstih tvari prilikom njihove mehaničke deformacije. Prisutan je i obrnuti efekt – mehanička deformacija materijala kada je na njega primijenjen električni napon. Otkrili su ga braća Pierre i Jacques Curie 1880. godine. Piezolektrični efekt pokazuju mnoge tvari, primjerice kvarc, topaz, minerali iz grupe turmalina, kost, svila, drvo te umjetni materijali poput raznih vrsta keramike, plastike i kristala. Iako je dugo nakon otkrića bio samo zanimljiv laboratorijski efekt, s vremenom je pronašao primjenu u brojnim uređajima.

Prva praktična primjena piezoelektričnog efekat bila je u sonarima tokom Prvog svjetskog rata. Nakon toga uslijedilo je detaljnije istraživanje efekta i njegova primjena. Danas se piezoelektrične fekt koristi u mnogim područjima. Vjerojatno najrasprostranjenija primjena je u džepnim upaljačima. Kada se upaljač pritisne, okidač sa oprugom udara u komad piezolektričnog kristala i uslijed njegove deformacije stvara se električni potencijal koji izaziva iskru i pali plin. Piezoleketrični efekt se koristi i u tintnim pisačima za stvaranje mikroskopskih kaljica tinte, zatim u brizgaljkama common-rail dizelskih motora za precizno doziranje goriva, u mikrofonima, pojačalima, transformatorima, generatorima itd.

Vanjske poveznice