Modem

Izvor: Vidipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Nekoliko modela vanjskih modema tvrtke US Robotics
Modem (kratica od MOdulator-DEModulator) je telekomunikacijski uređaj koji modulira noseći signal tako da se njime prenose digitalne informacije ili modulirani signal demodulira kako bi se iz njega izdvojili digitalni podaci. Najpoznatija primjena modema je u računalnim komunikacijama, za povezivanje računala u mrežu preko telefonske infrastrukture. Osim modema koji za prijenos podataka koriste fizičke veze, postoje i modemi za bežičnu komunikaciju.

Povijest modema

Povijest modema seže do 60-ih godina dvadesetog stoljeća. Vodeći telekomunikacijski operater tog doba u SAD, tvrtka AT&T predstavila je modeme Data-Phone sposobne za prijenos podataka preko poluduplkesne ili dupleksne iznajmljene linije brzinom od 2000 ili 2400 bit/s. Ti uređaji smatraju se prvim računalnim modemima.

Moderni modemi pojavili su se otprilike zajedno sa PC računalima. Tvrtka Hayes je 1981. godine predstavila uređaj Smartmodem. To je bio jednostavan uređaj, temeljen na gotovo istoj tehnologiji kao i prvi modem, ali sa mogućnoću primanja naredbi od računala. Modem je za komunikaciju koristio komutiranu telefonsku liniju i podržavao je naredbe za otvaranje linije, biranje brojeva, odgovaranje na pozive i prekidanje veze. Ovaj uređaj i njegovi klonovi pomogli su u popularizaciji BBS sustava.

Tijekom godina tehnologija modema se poboljšavala. Razvijani su standardi i komunikacijski protokoli koji su omogućavali povećavanje brzine, stabilnije veze, komprimiranje podataka, a na kraju i signalizaciju dolaznog poziva na zauzetoj liniji i privremeno prekidanje veze.

Moderni uređaji koje nazivamo modemima uglavnom su DSL i kabelski modemi. Oni se temelje na potpuno drugim komunikacijskim načelima, ali iz povijesnih razloga i dalje se nazivaju modemima. Danas se koriste DSL i kabelski modemi koji se koriste za povezivanje na Internet širokopojasnom vezom.

Komunikacija modemima

Prvi modemi komunicirali su brzinom od 300 bps i za prijenos digitalnih podataka koristili su tehniku pomaka frekvencije. Pozivajući i pozvani modem su nakon uspostavljanja veze započinjali komunikaciju različitim frekvencijama koje su odgovarale različitim binarnim znamenkama. Pozivajući modem je slao ton frekvencije 1270 Hz za jedinicu a ton od 1070 Hz za nulu. Pozvani modem je pozivajućem modemu slao jedinice i nule koristeći frekvencije od 2225 Hz i 2025 Hz. Kako su pozivajući i pozvani modem koristili različite frekvencije za prijenos binarnih znamenki, ostvarena veza je bila puna dvosmjerna veza (engl. full duplex) – preko jedne linije podaci su se istovremeno mogli slati i primati.

Kada su potrebe korisnika porasle, inženjeri su smislili drugačije načine prijenosa digitalnih podataka preko analognih sustava. Tako su razvijene tehnologije moduliranja sa faznim pomakom te kvadraturom amplitude. One su omogućile dostizanje teoretski postavljene maksimalne brzine modemskog prijenosa podataka od 56 Kbps.

Razvoj novih tehnologija i protokola modemske komunikacije tekao je u koracima, a svaki korak donosio je veću brzinu prijenosa podataka. Tako su postojale sljedeće brzine modemskog prijenosa podataka:

  • 300 bps – brzina koja je prevladavala od 60-ih do sredine 80-ih godina prošlog stoljeća. Koristio se protokol V.21.
  • 1200 bps - protokol V.22.
  • 2400 bps – protokol V.22bis
  • 4800 bps – protokol V.27
  • 9600 bps – protokol V.32
  • 14400 bps – protokol V.32bis
  • 19200 bps – protokol V.32 bis uz proširenja nekih proizvođača.
  • 28800 bps – protokol V.34
  • 33600 bps – prošireni protokol V.34
  • 56000 bps – protokol V.90

Vanjske poveznice