Korisničko sučelje

Izvor: Vidipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Korisničko sučelje je premosnica između računalnog sustava ili programa i korisnika. Pomoću korisničkog sučelja upravljamo računalom, koristeći se pritom ulaznim uređajima poput miša, tipkovnice i touchscreena (zaslona osjetljivog na dodir). Izlazni uređaj na kojem se vizualno manifestiraju brojne naredbe, kao i naše akcije u današnjem korisničkom sučelju je monitor.

Povijest

Prva korisnička sučelja su bila komandna, naredbe su se unosile preko tipkovnice, a tijek i rezultat su se ispisivali na ekranu. Komandna sučelja su nastala 1950-tih, kada su se za ispis tijeka i rezultata radnje koristili teleprinteri. Značajan napredak je ostvaren kada je ulogu teleprintera zamijenio CRT monitor.

Izum miša je bio presudan za daljnji razvoj korisničkih sučelja jer je pomoću mišem upravljanog pokazivača na ekranu dodana nova dimenzija u interakciji korisnika i računala. Miš je izumio Douglas Engelbart, sa Stanfordskog Sveučilišta, 1964, a prvi prototip je predstavljen 1968. Prototip je bio nazvan X-Y Position Indicator, a bio je smješten u drvenu kutiju s kotačićima, čiji su okretaji upravljali pomakom kursora na ekranu.

Nakon komandnih, na scenu su stupila tekstualna korisnička sučelja, koja su i dalje u formi teksta ispisivala naredbe na ekranu. Za razliku od komandnih, nije bilo potrebno unositi naredbe, već ih je bilo moguće pozIvati odabiranjem unutar sučelja.

Kako se razvijao hardver i grafičke sposobnosti računala, tako su se počeli koristiti vizualni elementi u korisničkom sučelju. Pionir te ideje je bio Xerox, koji je 1974. predstavio prototip Alto računala. Komercijalni nasljednik Alta, Xerox Star, radi visoke cijene nikada nije postigao željeni uspjeh. Prvo komercijalno uspješno računalo s grafičkim korisničkim sučeljem bilo je Apple Macintosh, 1984 godine. Nakon uspjeha Macintosha, grafičko korisničko sučelje je postalo standard za sva buduća računala. Microsoft je već s Windowsima 1.0 slijedio navedene trendove, a prva komercijalna inačica Windowsa s grafičkim korisničkim sučeljem je bila Windows 3.1.

Svi današnji operacijski sustavi koriste napredna grafička sučelja, koja su proizašla iz Xeroxove ideje, a sa svakom generacijom operacijskih sustava sučelja su se usavršavala.


Komandno sučelje

U komandnim sučeljima (engl. Command Line Interface, CLI), naredbe su se unosile preko tipkovnice u za to predviđen okvir, a tijek i rezultat zadane radnje se ispisivao na ekranu. Izvođenje radnji je bilo linearno i predviđeno za unitasking (istovremeno izvođenje samo jedne radnje).

Primjer: MS-DOS

Tekstualno korisničko sučelje

Tekstualno korisničko sučelje (engl. Text User Interface, TUI) Ne odlikuje se grafičkim prikazom, već svugdje koristi tekstualna predstavljanja funkcija, ali je po načinu korištenja bliži grafičkom nego komandnom sučelju. Naredbe se biraju među postojećim elementima unutar sučelja.

Primjer: BIOS


Grafičko korisničko sučelje

Grafičko korisničko sučelje (engl. Graphical User Interface – GUI) pojednostavljuje korištenje programa čineći sve funkcije dostupnima unutar vizualnog sučelja. Tipično korisničko sučelje se koristi prozorima, ikonama, običnim i padajućim izbornicima, dijaloškim okvirima i sličnim elementima. Za obavljanje određene radnje u grafičkom korisničkom sučelju, upravljamo vizualnim elementima.

Primjer: svi suvremeni operativni sustavi (Windows Vista i XP, Mac OS X, Linux (Ubuntu, Fedora…)


Nadolazeći trendovi

Odnose se na varijacije grafičkih korisničkih sučelja.

Primjer: sučelja upravljanim glasom (Voice user interface), sučelja upravljana dodirom (Touch user interface) te internetska korisnička sučelja (Web-based user interfaces).