Internetska kralježnica

Izvor: Vidipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Diljem svijeta se nalaze veliki internetski centri koji su opremljeni moćnim serverima i povezani s ostalim mrežama IXP-ima.
Internetska kralježnica se sastoji od ogromne infrastrukture koju čine nizovi serverskih punktova, podijeljenih prema određenoj hijerarhiji a kojima informacije kolaju između korisnika i velikih centara. Radi se ugrubo o velikim komercijalnim, državnim, akademskim i drugim internetskim serverskim centrima koji su međusobno povezani posebnim oblicima veza koje su tolikog kapaciteta da ih prije možemo nazvati super-broadband vezama. Dakle, kada korisnik pritisne Enter na Googleu u potrazi za nekim pojmom i vidi da se traženi pojam nalazi na nekom južnoafričkom serveru, kada pristupa sadržaju, korisnik zapravo pristupa kapacitetima servera u Južnoafričkoj Republici, doslovno.

Prva prainternetska kralježnica se zvala ARPANET. 1989. godine ustanovljena je NSFNet mreža, a američka se vojska odvojila u MILNET mrežu, i ARPANET se ugasio. Ubrzo je nastao plan daljnjeg razvoja NSFNet mreže prije no što dođe do zastarenja i propasti koju je doživio ARPANET i to u smjeru stvaranja nove mrežne arhitekture koja bi bila potpuno decentralizirana. S nestankom NSFNet-a rane 1995. godine Internet je postao ono što je i do danas uspio ostati, mreža koja se sastoji od komercijalnih ISP i privatnih mreža (kao i između sveučilišnih mreža) povezanih u jednu, unificiranu mrežu ogromnih kapaciteta.

Pojam internetske kralježnice danas se mnogo češće koristi kada se žele opisati veze među poslužiteljima, i tzv. Peering points (točke slobodnog pristupa). Međutim, jedno nasljeđe NSFNet-a je ipak ostalo u modernom Internetu kakvim ga poznajemo. Potpuno je decentraliziran, odnosno moglo bi se reći umjereno centraliziran u velikim svjetskim centrima (najčešće većim metropolama).

Internetska kralježnica danas se sastoji od mnogo povezanih mreža. Primjerice, ako neki ISP nudi svoje usluge na postojećoj infrastrukturi, tada je on spojen na regionalnu mrežu čiji vlasnici imaju nekoliko klijenata u gradovima te regije, i svi oni nude usluge krajnjim korisnicima. Regionalni pružatelj usluga je dalje povezan na infrastrukturu nacionalne ili svjetske mreže. Sama točka veze među pojedinim pružateljima usluga naziva se Internet Exchange Point (IXP). Velike točke su primjerice MAE-East u New Yorku ili Free-IX u Francuskoj. Najveća točka na svijetu što se kapaciteta i pristupa tiče je LINX (London Internet Exchange).

Vanjske poveznice