IPv6

Izvor: Vidipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Internet Protocol version 6 (IPv6) je najnovija verzija protokola IP razvijena kako bi zamijenila verziju IPv4 koja je u upotrebi od 1981. godine i čini okosnicu Interneta. Protokol je razvijala organizacija Internet Engineering Task Force (IETF) i njegova tehnička specifikacija opisana je u dokumentu RFC 2460 objavljenom 1998. godine. Glavni razlog zbog kojeg je razvijana je rješavanje problema iscrpljenosti repozitorija IP adresa koje je pružao protokol IPv4 zbog naglog rasta broja uređaja koji se spajaju u takve mreže. Za razliku od protokola IPv4, koji koristi 32 bita za formiranje adrese, verzija IPv6 koristi 128 bita i omogućava adresiranje 2128 uređaja spojenih u mrežu. Osim što omogućava povezivanje većeg broja računala u mrežu, uvođenje ove nove verzije protokola rješava i problem prevođenja mrežnih adresa (Network Address Translation, NAT), što je tehnika uvedena kako bi se odložilo iscrpljivanje adresnog prostora protokola IPv4.

IPv6 pored povećavanja broja raspoloživih adresa uvodi i neke nove značajke koje povećavaju efikasnost i sigurnost protokola. Primjerice, on podržava automatsko konfiguriranje adrese bez stanja, mijenjanje numeracije mreže pri promjeni pružatelja veze s Internetom te IPsec kao osnovni zahtjev koji mora biti ispunjen za interoperabilnost.

IPv6 ne omogućava interoperabilnost s protokolom IPv4 i njegovom primjenom u suštini se stvara paralelna mreža. Za razmjenu podatka između IPv4 i IPv6 mreža potrebni su posebni mrežni prolazi. Budući da je promjena mrežne arhitekture proces koji će duže trajati, većina novijih operativnih sustava i mrežnih uređaja podržava komunikciju i sa IPv4 i sa IPv6 mrežama kroz tuneliranje. Iako je IPv6 podržan u svim važnijim komercijalnim operativnim sustavima i sustavima otvorenog izvornog koda njegova primjena je u dalje u povojima. Prema podacima iz tvrtke Google, tokom 2008. Godine samo oko jedan posto uređaja spojenih na Internet koristilo je IPv6.

Vanjske poveznice