IPv4

Izvor: Vidipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Internet Protocol version 4 (IPv4) je četvrta verzija protkola IP, definirana u dokumentu RFC 791. To je protokol za prijenos podataka bez konekcije koji se koristi u mrežama s preklapanjem paketa, kao što je Ethernet. To je ujedno i prva verzija protokola koja je doživjela širu primjenu te zajedno s drugim protokolima čini okosnicu mrežne strukture Interneta. Djeluje po načelu najboje namjere i ne jamči isporuku paketa ni pravilan redoslijed pristizanja na odredište a moguće je i dupliciranje. Najčešće se u mreži koristi zajedno s protokolom TCP i vrlo često se smatra da je tada u upotrebi jedan protokol po imenu TCP/IP.

U protokolu IP za adresiranje računala i uređaja spojenih na mrežu koriste se adrese dužine 32 bita pa protokol ukupno omogućava adresiranje do 4 294 967 296 uređaja. Neke od tih adresa su rezervirane za posebne namjene pa je time broj adresa koje se mogu javno koristiti smanjen. Iako to nije bilo predviđeno u originalnom dizajnu protokola, 3. veljače 2011. dogodilo se iscrpljivanje primarnog repozitorija adresa nakon što je zadnjih pet blokova dodijeljeno regionalnim Internetskim registrima. Iscrpljivanje je odlagano primjenom različitih tehnologija, kao što su dizajniranje mrežnog adresiranja po klasama, prevođenje mrežnih adresa (Network Address Translation, NAT) i usmjeravanje unutar domene bez klasa.

IPv4 adrese se najčešće zapisuju u decimalnom zapisu u kojem su četiri okteta odvojena točkama, primjerice 192.168.0.1 iako se po specifikaciji mogu pisati na bilo koji način koji omogućava zapisivanje cjelobrojne 32-bitne vrijednosti, uključujući heksadecimalni s točkama, oktalni s točkama, heksadecimalni, oktalni i decimalni.

Vanjske poveznice